HISTORY
1908
FC Internazionale je osnovan 09.03.1908g. u 23.30h. Osnivači su mu dali ime koje odražava politiku kluba u otvorenosti prema inozemnim igračima. Prvi predsjednik kluba je bio Giovanni Paramithiotti, prvi trener Virgilio Fossati, prvi kapetan momčadi je bio švicarac Marktl.
Priča počinje davne 1899., kada je Englez Alfred Edwards osnovao Milan Cricket and Football Club za strance i dobrostojeće Milaneze, koji su se sastajali na koktelima u American Baru u središtu grada. Britanski utjecaj je bio snažan i kada je klub prerastao u Milan FC, i to toliko da su se talijanski i švicarski članovi uprave kluba 9. ožujka 1908. sastali u restoranu Oroologio i oformili svoj vlastiti klub. Odražavajući multinacionalnu prirodu svoje skupine, odlučili su novi klub nazvati Internazionale.
Igrači prve sezone: golman - Cochi, obrana - Kaeppler, Marktl, Moretti, Niederman, vezni - Du Chene, Fossati, Hopf, Kummer, Rietmann, Woellkel, napad - Gama, Schuler
Već dvije godine nakon osnutka osvojen je i prvi SCUDETTO. Od prvog prvenstva Italije pa sve do prvog svjetskog rata (6 godina) trener je bio Virgilio Fosatti (ujedno i igrač i trener, te kapetan prve šampionske momčadi). Na žalost, bio je jedan od nogometaša koji se nikada nisu vratili sa fronta.
Između dva rata fašistički režim na čelu sa Mussolinijem je prisilio Inter da promjeni ime jer nije bilo dovoljno domoljubno. Ipak im je dozvolio ustupak preimenovanjem u AMBROSIANA - INTER. Nakon kapitulacije fašističkog režima vraćeno je staro ime tako da je ostao kontinuitet imena Inter.
Osim stalnosti imena jako smo ponosni i na to da nikada nismo ispali iz Prve lige, niti bili izbačeni, zbog bilo kakvih nepravilnosti kao naši ljuti protivnici Juventus i Milan.
Najslavnije i najuspješnije su 60-e godine kada je pod vodstvom Angela Morattija (otac sadašnjeg predsjednika Massima) i trenera Helenija Herere (Arg) stvoren najjači klub u svijetu. U pet godina tri puta prvaci Italije a dva puta zamalo drugi, a na internacionalnoj sceni 2 puta prvaci Europe, 2 puta prvaci svijeta a jednom finalisti Kupa prvaka. Na taj period se odnosi naziv GRANDE INTER.
1910
Inter osvaja svoj prvi naslov u povijesti. Kapetan pobjedničkog tima bio je Virgilio Fossati, koji je nekoliko godina kasnije poginuo u 1. Svjetskom ratu. No i bez Fossatija Inter je osvojio slijedeću titulu 1920. godine.
1930
Tijekom fašističke ere, klub je bio primoran spojiti se sa klubom Milanese Unione Sportiva te momčad osvaja svoj treći naslov po imenom Ambrosiana Inter.
1934
Nerazzurri Allemandi, Castellazzi, Demaria i legendarni Giuseppe Meazza osvajaju Svjetsko prvenstvo u Rimu 1934. godine. Dvije godine kasnije, Frossi i Locatelli osvajaju zlatnu medalju na Olimpijadi u Berlinu.
1938
Interovi igrači Ferraris II, Ferrari, Locatelli i Meazza sudjelovali su u osvajanju Svjetskog prvenstva u Parizu. Iste je godine Inter osvojio svoj četvrti naslov, dok je prvi naslov pobjednika Kupa stigao 1939. godine. Nova titula dolazi 1940. godine sa petim naslovom prvaka, dok je naziv Ambrosiana napušten u listopadu 1945. godine. Klub se vraća imenu Inter.
1947
Giuseppe Meazza je odigrao poslijednju od svojih 408 utakmica za Inter. Postigao je 287 golova za klub, umro je 1979. godine, a godinu kasnije San Siro stadion je dobio njegovo ime.
1953
Nerazzurri osvajaju svoj šesti naslov i sedmi godinu dana kasnije zahvaljujući četvorici velikana: Talijanu Benitu "Velenu" Lorenziju, Šveđanin Skoglund, Nizozemac Wilkes and the neopredjeljeni Nyers.
1963
Počinje era „Velikog Intera“. Predsjednik kluba bio je Angelo Moratti, trener Helenio Herrera a sastav nezaboravan: Sarti, Burgnich, Facchetti, Bedin, Guarneri, Picchi, Jair, Mazzola, Milani (Domenghini), Suarez, and Corso. Velika Interova momčad osvaja 3 titule (1964, 1965 i 1966 a zadnji naslov im donosi zlatnu zvjezdu na dres), 2 Europska kupa (1964. protiv Real Madrida i 1965. protiv Benfica), te dva Internacionalna kupa (1964 and 1965, oba protiv argentinskog Independientea). 1964. Suarez osvaja naslov Europskog prvaka sa Španjolskom.
FC Internazionale je osnovan 09.03.1908g. u 23.30h. Osnivači su mu dali ime koje odražava politiku kluba u otvorenosti prema inozemnim igračima. Prvi predsjednik kluba je bio Giovanni Paramithiotti, prvi trener Virgilio Fossati, prvi kapetan momčadi je bio švicarac Marktl.Priča počinje davne 1899., kada je Englez Alfred Edwards osnovao Milan Cricket and Football Club za strance i dobrostojeće Milaneze, koji su se sastajali na koktelima u American Baru u središtu grada. Britanski utjecaj je bio snažan i kada je klub prerastao u Milan FC, i to toliko da su se talijanski i švicarski članovi uprave kluba 9. ožujka 1908. sastali u restoranu Oroologio i oformili svoj vlastiti klub. Odražavajući multinacionalnu prirodu svoje skupine, odlučili su novi klub nazvati Internazionale.
U to vrijeme Inter su podržavali članovi visokog društva, dok su navijači Milana bili poznati pod nazivom cacciavite ili ‘odvijači’. Nadimak je momčadi bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Inter, koji igra u crno-plavim dresovima je danas poznat pod nazivom nerazzurri, dok se crno-crveni Milan naziva rossonerri. U ranim godinama Inter je igrao na stadionu Arena, u blizini dvorca Sforzesco sjeverozapadno od centra grada, koji se sada koristi za juniorska atletska natjecanja.
Igrači prve sezone: golman - Cochi, obrana - Kaeppler, Marktl, Moretti, Niederman, vezni - Du Chene, Fossati, Hopf, Kummer, Rietmann, Woellkel, napad - Gama, Schuler
Već dvije godine nakon osnutka osvojen je i prvi SCUDETTO. Od prvog prvenstva Italije pa sve do prvog svjetskog rata (6 godina) trener je bio Virgilio Fosatti (ujedno i igrač i trener, te kapetan prve šampionske momčadi). Na žalost, bio je jedan od nogometaša koji se nikada nisu vratili sa fronta.
Između dva rata fašistički režim na čelu sa Mussolinijem je prisilio Inter da promjeni ime jer nije bilo dovoljno domoljubno. Ipak im je dozvolio ustupak preimenovanjem u AMBROSIANA - INTER. Nakon kapitulacije fašističkog režima vraćeno je staro ime tako da je ostao kontinuitet imena Inter.
Osim stalnosti imena jako smo ponosni i na to da nikada nismo ispali iz Prve lige, niti bili izbačeni, zbog bilo kakvih nepravilnosti kao naši ljuti protivnici Juventus i Milan.
Najslavnije i najuspješnije su 60-e godine kada je pod vodstvom Angela Morattija (otac sadašnjeg predsjednika Massima) i trenera Helenija Herere (Arg) stvoren najjači klub u svijetu. U pet godina tri puta prvaci Italije a dva puta zamalo drugi, a na internacionalnoj sceni 2 puta prvaci Europe, 2 puta prvaci svijeta a jednom finalisti Kupa prvaka. Na taj period se odnosi naziv GRANDE INTER.
1910
Inter osvaja svoj prvi naslov u povijesti. Kapetan pobjedničkog tima bio je Virgilio Fossati, koji je nekoliko godina kasnije poginuo u 1. Svjetskom ratu. No i bez Fossatija Inter je osvojio slijedeću titulu 1920. godine.1930
Tijekom fašističke ere, klub je bio primoran spojiti se sa klubom Milanese Unione Sportiva te momčad osvaja svoj treći naslov po imenom Ambrosiana Inter.
1934
Nerazzurri Allemandi, Castellazzi, Demaria i legendarni Giuseppe Meazza osvajaju Svjetsko prvenstvo u Rimu 1934. godine. Dvije godine kasnije, Frossi i Locatelli osvajaju zlatnu medalju na Olimpijadi u Berlinu.
1938
Interovi igrači Ferraris II, Ferrari, Locatelli i Meazza sudjelovali su u osvajanju Svjetskog prvenstva u Parizu. Iste je godine Inter osvojio svoj četvrti naslov, dok je prvi naslov pobjednika Kupa stigao 1939. godine. Nova titula dolazi 1940. godine sa petim naslovom prvaka, dok je naziv Ambrosiana napušten u listopadu 1945. godine. Klub se vraća imenu Inter.1947
Giuseppe Meazza je odigrao poslijednju od svojih 408 utakmica za Inter. Postigao je 287 golova za klub, umro je 1979. godine, a godinu kasnije San Siro stadion je dobio njegovo ime.
1953
Nerazzurri osvajaju svoj šesti naslov i sedmi godinu dana kasnije zahvaljujući četvorici velikana: Talijanu Benitu "Velenu" Lorenziju, Šveđanin Skoglund, Nizozemac Wilkes and the neopredjeljeni Nyers.
1963
Počinje era „Velikog Intera“. Predsjednik kluba bio je Angelo Moratti, trener Helenio Herrera a sastav nezaboravan: Sarti, Burgnich, Facchetti, Bedin, Guarneri, Picchi, Jair, Mazzola, Milani (Domenghini), Suarez, and Corso. Velika Interova momčad osvaja 3 titule (1964, 1965 i 1966 a zadnji naslov im donosi zlatnu zvjezdu na dres), 2 Europska kupa (1964. protiv Real Madrida i 1965. protiv Benfica), te dva Internacionalna kupa (1964 and 1965, oba protiv argentinskog Independientea). 1964. Suarez osvaja naslov Europskog prvaka sa Španjolskom.
Posted by Admin
on 12:43. Filed under
